U MOSTARU MAJKO
Jednog divnog dana u Mostaru gradu
vidijo sam kršnu hercegovku mladu
kršnu i lijepu sto uzdahe mami
vatrenog pogleda i grudi pomamnih
A u predvečerje kad se svjetla pale
tad pružaju miris ruže rascvjetale
od sevdaha majko sva mi gori duša
dok Neretva tiho šumi i pjenuša
Zaveleža blagi povjetarac piri
okolo Mostara tišina se širi
iz tišine njene i zvjezdanog sjaja
ništa se nečuje osim uzdisaja
Sve to moje oči gledaju i plaču
zarobljena srca tako njezo šapću
kršna hercegovka moga oka zjena
ostaće zauvjek njezna uspomena
Bosno moja Djul Zulejha