Svakog dana pjesma se čuje iz male cvjetne avlije
ko da nekoj jade liječi bol odjekuje

Kada sam jutros prošao tuda pitam ko u njoj stanuje
u toj kući Ehlimana za dragim tuguje

Zbog ove njene žalosti prolaze dani radosti
sada se više ne čuje Ehlimanin smijeh

Biješe jedan zidar mladi u tuđe ode krajeve
i dok drugim dvore gradi ona samuje

Od dragana pisma čeka sama sa sobom druguje
dan za danom ona se nada jer mu vjeruje

Pjevaj lijepa Ehlimano pjevaj o tužnoj sudbini
svi ćemo stati svi ćemo pjesme tvoje slušati

Ehlimana, Ehlimana, Ehlimana

Emina