Ah meraka još s večeri rane
sastala se družba akšamlija,
u šljiviku pod beharli granom.

Ah rahatluku nigdje kraja nema,
gdje Fazila mezetluke sprema.

Od istaha i behar se kruni
u čašice pune šljivovice.

Podvriskuju akšamlije rane:
"Haj' dođ' Fazila, mladosti ti tvoje,
natoči nam biser suze svoje.

Haj, bez sevdaha nema živovanja,
bez Fazile nema milovanja."

Bosno zemljo moja mila     Kad ja pođoh na Bembašu